Japan je jedinstvena zemlja. Šta se krije iza ovih riječi? Posebna, jedinstvena priroda, kultura, religija, filozofija, umjetnost, način života, moda, kuhinja, skladan suživot visoke tehnologije i drevnih tradicija, kao i sam japanski jezik – koliko je teško naučiti koliko je fascinantno. Jedan od najvažnijih dijelova jezika su imena i prezimena. Oni uvijek nose dio istorije, a Japanci su dvostruko radoznali.
Dešifrirajte ime
Zašto mi stranci sve ovo moramo znati? Prvo, zato što je informativno i zanimljivo, jer je japanska kultura prodrla u mnoga područja našeg modernog života. Veoma je uzbudljivo dešifrovati imena poznatih ljudi: na primjer, karikaturista Miyazaki - "hram, palata" + "rt", a pisac Murakami - "selo" + "vrh". Drugo, sve je to odavno i čvrsto postalo dio omladinske subkulture.
Ljubitelji stripova (manga) i animacije (anime) jednostavno vole da uzimaju razna japanska imena i prezimena kao pseudonime. Sump i druge online igre također u velikoj mjeri koriste takve pseudonime za likove igrača. I nije ni čudo: takav nadimak zvuči lijepo, egzotično inezaboravno.
Ova misteriozna japanska imena i prezimena
Zemlja izlazećeg sunca će uvek naći nešto da iznenadi neupućenog stranca. Važno je napomenuti da prilikom snimanja ili formalnog predstavljanja osobe prvo dolazi njegovo prezime, a zatim njegovo ime, na primjer: Sato Aiko, Tanaka Yukio. Za rusko uho ovo zvuči neobično i stoga nam može biti prilično teško razlikovati japanska imena i prezimena jedno od drugog. Sami Japanci, kako bi izbjegli zabunu u komunikaciji sa strancima, često zapisuju svoje prezime velikim slovima. I zaista olakšava stvari. Srećom, uobičajeno je da Japanci imaju samo jedno ime i jedno prezime. A takav oblik kao patronim (patronim), ovaj narod uopće nema.
Još jedna neobična karakteristika japanske komunikacije je aktivna upotreba prefiksa. Štaviše, ovi se prefiksi najčešće vezuju uz prezime. Evropski psiholozi kažu da nema ničeg prijatnijeg za osobu od zvuka njegovog imena - ali Japanci, očigledno, misle drugačije. Stoga se imena koriste samo u situacijama vrlo bliske i lične komunikacije.
Koji prefiksi postoje na japanskom?
- (prezime) + san - univerzalna ljubaznost;
- (prezime) + sama - apel članovima vlade, direktorima kompanija, sveštenicima; također se koristi u stabilnim kombinacijama;
- (prezime) + sensei - poziv majstorima borilačkih vještina, doktorima, kao i profesionalcima u bilo kojoj oblasti;
- (prezime) + kun - apel tinejdžerima i mladićima, kao i stariji mlađem ili nadređenom podređenom (na primjer, šefupodređeni);
- (ime) + chan (ili chan) - apel za djecu i među djecom mlađom od 10 godina; privlačnost roditelja njihovom potomstvu bilo koje dobi; u neformalnom okruženju - voljenim i bliskim prijateljima.
Koliko su uobičajena japanska imena i prezimena? Iznenađujuće, čak i članovi porodice rijetko se međusobno zovu po imenu. Umjesto toga koriste se posebne riječi koje znače "majka", "tata", "kći", "sin", "starija sestra", "mlađa sestra", "veliki brat", "mali brat" itd. Ovim riječima se dodaju prefiksi “chan (chan)” su također dodani.
Ženska imena
Djevojke u Japanu najčešće se nazivaju imenima koja znače nešto apstraktno, ali u isto vrijeme lijepo, ugodno i ženstveno: "cvijet", "ždral", "bambus", "lokvanj", "krizantema", "mjesec" i slično. Jednostavnost i sklad - to je ono što razlikuje japanska imena i prezimena.
Ženska imena u mnogim slučajevima sadrže slogove (hijeroglife) "mi" - ljepota (na primjer: Harumi, Ayumi, Kazumi, Mie, Fumiko, Miyuki) ili "ko" - dijete (na primjer: Maiko, Naoko, Haruko, Yumiko, Yoshiko, Hanako, Takako, Asako).
Zanimljivo je da neke djevojke u modernom Japanu smatraju završetak "ko" nemodnim i izostavljaju ga. Tako se, na primjer, ime "Yumiko" pretvara u svakodnevni "Yumi". A njeni prijatelji ovu djevojku zovu Yumi-chan.
Sve gore navedeno su prilično uobičajena ženska japanska imena u naše vrijeme. A imena djevojaka također se razlikuju po nevjerovatnoj poeziji, posebno ako su prevedenaegzotična kombinacija zvukova na ruski. Najčešće prenose sliku tipičnog japanskog ruralnog pejzaža. Na primjer: Yamamoto - "planinska baza", Watanabe - "preći susjedstvo", Iwasaki - "stjenovit rt", Kobayashi - "mala šuma".
Cijeli poetski svijet otvaraju japanska imena i prezimena. Ženski su posebno slični haiku komadima, iznenađujući svojim prekrasnim zvukom i harmoničnim značenjem.
Muška imena
Muška imena su najteža za čitanje i prevod. Neki od njih su nastali od imenica. Na primjer: Moku ("stolar"), Akio ("zgodan"), Ketsu ("pobjeda"), Makoto ("istina"). Drugi se formiraju od prideva ili glagola, na primjer: Satoshi ("pametan"), Mamoru ("zaštititi"), Takashi ("visoko"), Tsutomu ("pokušati").
Veoma često japanska muška imena i prezimena uključuju znakove koji označavaju spol: "muškarac", "muž", "heroj", "pomoćnik", "drvo", itd.
Često korištenje rednih brojeva. Ova tradicija nastala je u srednjem vijeku, kada je u porodicama bilo mnogo djece. Na primjer, ime Ichiro znači "prvi sin", Jiro znači "drugi sin", Saburo znači "treći sin", i tako dalje do Juroa, što znači "deseti sin".
Japanska imena i prezimena dečka mogu se kreirati jednostavno na osnovu hijeroglifa dostupnih na jeziku. Tokom carskih dinastija, plemići su pridavali veliki značaj davanju imena sebi i svojoj deci, ali u modernom Japanu prednost se daje jednostavno činjenici daSvidio mi se zvuk i značenje. Istovremeno, apsolutno nije neophodno da deca iz iste porodice imaju imena sa zajedničkim hijeroglifom, kao što se tradicionalno praktikovalo u carskim dinastijama prošlosti.
Sva japanska muška imena i prezimena imaju dvije zajedničke karakteristike: semantičke odjeke srednjeg vijeka i teškoće čitanja, posebno za stranca.
Uobičajena japanska prezimena
Prezimena se razlikuju po velikom broju i raznovrsnosti: prema lingvistima, na japanskom jeziku postoji više od 100.000 prezimena. Poređenja radi: ima 300-400 hiljada ruskih prezimena.
Najčešća japanska prezimena danas: Sato, Suzuki, Takahashi, Tanaka, Yamamoto, Watanabe, Saito, Kudo, Sasaki, Kato, Kobayashi, Murakami, Ito, Nakamura, Onishi, Yamaguchi, Kuroki, Higa.
Zanimljiva činjenica: japanska imena i prezimena imaju različitu popularnost, ovisno o području. Na primjer, na Okinawi (najjužnijoj prefekturi zemlje) prezimena Chinan, Higa i Shimabukuro su prilično česta, dok ih u ostatku Japana vrlo malo ljudi nosi. Stručnjaci to pripisuju razlikama u dijalektima i kulturi. Zahvaljujući ovim razlikama, Japanci po prezimenu svog sagovornika mogu reći odakle dolazi.
Takva različita imena i prezimena
Evropsku kulturu karakterišu određeni tradicionalni nazivi, od kojih roditelji biraju najprikladnije za svoju bebu. Modni trendovi se često mijenjaju, i jedan ili drugi postaju popularni, ali rijetko ko namjerno smisli jedinstveno ime. U japanskoj poslovnoj kulturisituacija je drugačija: ima mnogo više pojedinačnih ili retko prisutnih imena. Stoga ne postoji tradicionalna lista. Japanska imena (i prezimena također) se često formiraju od nekih lijepih riječi ili fraza.
Poezija imena
Prije svega, ženska imena odlikuju se izraženim poetskim značenjem. Na primjer:
- Yuri - Vodeni ljiljan.
- Hotaru - Firefly.
- Izumi - Fountain.
- Namiko - "Child of the Waves".
- Aika - "Love Song".
- Natsumi - "Summer Beauty".
- Chiyo - "Eternity".
- Nozomi - Hope.
- Ima - "Gift".
- Riko - "Child of Jasmine".
- Kiku - Chrysanthemum.
Međutim, među muškim imenima možete pronaći prekrasna značenja:
- Keitaro - "Blagoslovljen".
- Toshiro - Talented.
- Yuki - "Snow";.
- Yuzuki - Half Moon.
- Takehiko - Bamboo Prince.
- Raydon - "God of Thunder".
- Toru - "More".
Porodična poezija
Ne postoje samo lijepa japanska imena. I prezimena mogu biti veoma poetična. Na primjer:
- Arai - Wild Well.
- Aoki - "Mlado (zeleno) drvo".
- Yoshikawa - Happy River.
- Ito - Wisteria.
- Kikuchi - "Chrysanthemum Ribnjak".
- Komatsu - Little Pine.
- Matsuura - Pine Cove.
- Nagai - "Vječni bunar".
- Ozawa - Little Swamp.
- Oohashi - Big Bridge.
- Shimizu –"Čista voda".
- Chiba - "Hiljadu listova".
- Furukawa - Old River.
- Yano - Strela u ravnici.
Donesi osmijeh
Ponekad postoje smiješna japanska imena i prezimena, tačnije, smiješno zvuče za rusko uho.
Među ovim su muška imena: Bank, Quiet (naglasak na "a"), Usho, Joban, Soshi (naglasak na "o"). Među ženama je smiješno da osoba koja govori ruski zvuči: Hej, Wasp, Ori, Cho, Ruka, Rana, Yura. Ali takvi smiješni primjeri su izuzetno rijetki, s obzirom na bogatu raznolikost japanskih imena.
Što se tiče prezimena, ovdje možete pronaći neku čudnu i tešku za izgovor kombinaciju glasova prije nego smiješnu. Međutim, to se lako nadoknađuje brojnim smiješnim parodijama na japanska imena i prezimena. Naravno, sve su ih izmislili šaljivdžije koji govore ruski, ali još uvijek postoji neka fonetska sličnost s originalima. Na primjer, takva parodija: japanski trkač Toyama Tokanawa; ili japanski pjevač Tohripo Tovizgo. Iza svih ovih "imena" lako se može pogoditi fraza na ruskom.
Zanimljive činjenice o japanskim imenima i prezimenima
U Japanu još uvijek postoji zakon koji je sačuvan još od srednjeg vijeka, prema kojem muž i žena moraju imati isto prezime. Gotovo uvijek je ovo prezime muža, ali postoje izuzeci - na primjer, ako je žena iz plemenite, poznate porodice. Međutim, do sada se u Japanu nije dešavalo da supružnici imaju duplo prezime ili svako svoje.
Uopće, u srednjem vijeku samo su japanski carevi, aristokrate i samuraji nosili prezimena, a obični ljudi su se zadovoljavali nadimcima, koji su često bili vezani uz imena. Na primjer, mjesto stanovanja, zanimanja ili čak ime oca često se koristilo kao nadimak.
Japanke u srednjem vijeku također često nisu imale prezimena: vjerovalo se da im ništa ne treba, jer nisu nasljednice. Imena djevojaka iz aristokratskih porodica često su završavala na "hime" (što znači "princeza"). Žene samuraja imale su imena koja su se završavala na gozen. Često su ih oslovljavali prezimenom i titulom muža. Ali lična imena, i tada i sada, koriste se samo u bliskoj komunikaciji. Japanski monasi i časne sestre iz plemstva imali su imena koja se završavaju na "in".
Nakon smrti, svaki Japanac dobija novo ime (zove se "kaimyo"). Napisano je na svetoj drvenoj ploči koja se zove "ihai". Ploča s imenom se koristi u pogrebnim obredima i memorijalnim ritualima, jer se smatra oličenjem duha preminule osobe. Ljudi često dobijaju kaimyo i ihai od budističkih monaha tokom svog života. U stavovima Japanaca, smrt nije nešto tragično, već jedna od faza na putu besmrtne duše.
Saznajući više o japanskim imenima i prezimenima, ne samo da možete naučiti osnove jezika na neobičan način, već i bolje razumjeti filozofiju ovog naroda.
