U Rusiji je bilo vremena kada i rusku reč i rusko lice, prema klasiku, nije bilo lako upoznati, naravno, u svetu svetlosti i polusvetla. Tada je naš jezik dopunjen mnogim francuskim posuđenicama. U dvadesetom veku uglavnom su napušteni, još uvek se mogu naći u delima Čehova, Starickog, Bunjina i drugih klasika s kraja devetnaestog i početka dvadesetog veka, ali se koriste pre sa ironičnim prizvukom. Danas su strane riječi ponovo u modi, posebno one koje su koristili naši preci prije revolucije. Dajući primjedbu o neprikladnosti nekog objekta u datom ambijentu, dizajneri koriste izraz "ne comme il faut". Šta ova fraza zapravo znači?
Nije u redu
Francuski izraz comme il faut se prevodi kao "kako bi trebalo da bude." U kombinaciji sa negativnim ruskim „ne“, dobija suprotno značenje (ne comme il faut). Naravno, ne radi se o gramatičkim greškama ili saobraćajnim prekršajima, već o bontonu. Nažalost, često imamo problema s tim – nedostatak sistema za unošenje estetikekoncepti posmatrani dugi niz decenija. Iskreno govoreći, naglašavajući tehničku stranu obrazovanja, naši univerziteti su potpuno zanemarili tako važan dio obrazovanja kao što je sposobnost ponašanja, ispravnog govora, jela, oblačenja i drugih trenutaka koji su u stara vremena bili sasvim prirodni. Nikoga ne iznenađuje čovjek sa diplomom inženjera (ponekad i više), koji žvače za stolom, nosi kravatu koja mu ne odgovara košulji i odijelu, ne zna kako da pozove damu na ples. Posebno je depresivno ako policajci nisu obučeni za norme ponašanja, međutim, ni drugi specijalisti nisu uvijek ohrabrujući. Nisu oni krivi, samo im niko nije objasnio šta je comme il faut.
sovjetski bonton
Ljudi starije generacije znaju, a mladi iz filmova znaju da do kraja sedamdesetih u Sovjetskom Savezu nisu smjeli ići u restoran bez kravate. U pozorištima je atmosfera bila malo slobodnija, ali je svaki gledalac, odlazeći na predstavu, razmišljao kako da se pristojno obuče. Muškarci su iz ormara izvadili odijela sakoa, a žene najljepše haljine. Ako je bilo ukrasa, onda su ih stavljali, a oni koji ih nisu imali počastili su elegantnim nakitom. Šakavi starinski koncept nije korišten, ali su naši sugrađani i bez njega shvatili da radni kombinezon ili stare pantalone sa džemperom koji su neprikladni u centru kulture „nisu comme il faut“. Inače, i radnici, i seljaci, i intelektualci, i studenti smatrali su da je neophodno imati barem jedno elegantno odijelo u svojoj garderobi, a po mogućnosti dva, svijetlo (sivo ili bež) i tamno (plavo ili crno).
O tome šta trebate jesti, držeći viljušku u lijevoj ruci, a nož u desnoj ruci, većina ljudi je znala iz priča stručnjaka za bonton, ali ovo je u suštini bio kraj informacija o lijepom ponašanju. Postojale su prevedene knjige (obično poljskih ili čeških autora) koje su detaljno opisivale šta treba obući i kako se ponašati da bi prošla za lepo vaspitanu osobu. Tiraž ovih publikacija je odmah rasprodat. Profesionalno podučavao bonton budućih diplomata.
Nova ruska estetika i njeno prevazilaženje
U periodu akumulacije početnog kapitala, koji je pao na devedesete, za našu zemlju se pojavila nova društvena klasa brzo bogatih preduzetnika, za koje je novac koji su zarađivali ili „izrađivali“postao mera univerzalnog ekvivalentan. Odgovarajući i vrlo specifični ukusi "gospodara života" značajno su uticali na javnu svijest. Stanovništvo, koje je novu rusku estetiku doživljavalo kao "ne comme il faut", bilo je prinuđeno da trpi nametnute ideje o prikladnosti jednog ili drugog načina ponašanja ili oblačenja. Dijamantske minđuše u kombinaciji s kupaćim kostimom u bikiniju ili trendi poremećenim farmerkama postale su norma. Neki od ovih manirizama su preživjeli do danas, ali preživjelim predstavnicima poslovnog svijeta mora se odati zasluženo, brzo su pobijedili ovu dječju bolest „prave“. Očigledno je bilo učitelja koji su većini novih milionera objasnili šta znači "ne comme il faut". Ili su možda špijunirali putovanja u inostranstvo…
