Tek tokom krize stanovništvo polako počinje da shvata šta se zapravo dešava. Takav je život. Uprkos stalnim nastojanjima novinara da prate političku situaciju u zemlji i svijetu, uprkos naporima stranačkih ličnosti, narod ne želi shvatiti kako se formira javni život. Međutim, treba samo zakotrljati još jedan, nažalost, val teškoća, kako se pojavljuje klasna zajednica. Ljudi osjećaju zajednički interes. Proletarijat se time posebno istakao ranije. Šta je? Kako se koncept razvijao i šta je postao? Hajde da saznamo.
Koncept "proletarijata"
Šta je ovo, svi znaju. Termini kao što su "revolucija", "diktatura" i tako dalje još nisu nestali iz umova i šala. Gore spomenuti koncepti nisu bili povezani na isti način kao što su sada s ekonomijom ili plinom iz škriljaca. Oni su lečilina ogromnu populaciju, koju karakterišu određene karakteristike. Ljudi koji su se bavili proizvodnjom materijalnih vrednosti, radeći na određenom mestu u velikim grupama, činili su proletarijat. Šta je to značilo u prošlosti? Bila je to klasa koja je činila više od jednostavnog stvaranja dobara za društvo. U kapitalističkom sistemu, on je bio glavno "oruđe" za sticanje bogatstva. Osim toga, ljudi su, po najprirodnijim okolnostima, bili sposobni za samoorganizaciju. Samo su radili u bliskim timovima, dobro se poznavali, puno pričali. Da, i obično su živjeli u skučenim prostorijama, što je pomoglo u "uspostavljanju" bliskih kontakata.
Odakle koncept
Nakon nekoliko revolucija, navikli smo kako moćno i ponosno zvuči riječ "proletarijat". Da to uopšte nije tako, pokazalo se ako se udubite u istoriju. Ispostavilo se da je sam koncept nastao u starom Rimu. Kao što znate, društvo je tamo bilo višeslojno. Robovi nisu imali prava. A patriciji su bili najmoćniji i najmoćniji sloj. Između ovih je postojala druga "vrsta" stanovništva. To su bili građani svih sloboda koji imaju samo pravo glasa. Odnosno, nisu imali imovinu, ali su mogli da iznesu svoje mišljenje na izborima. Imali su i pravo da rađaju djecu - iste slobodne građane. Zvali su ih proletarius, što je do nas došlo u obliku moderne riječi "proletarijat". Međutim, značenje, naravno, nije bilo nimalo isto. Proleteri su se nazivali građanima koji imaju koristi za državu samo zato što imajudjeca. Slažem se, u takvoj interpretaciji nema ničeg ponosnog. Radije, zanemarite greške.
Marxov proletarijat
Bez obzira na to koliko su Rimljani bili nepredstavljivi u vezi s tim pojmom, veliki teoretičar klasne borbe počeo je da ga koristi. Samo je značenje potpuno drugačije. Prema njegovim rečima, od delovanja proletarijata zavisi ne samo politika i vlast, već i postojanje države. Naravno, razred je imao nedostatke koje je trebalo prevazići. Marx je napisao mnoga djela u kojima je objašnjavao kako organizirati mase da bi mogle učestvovati u političkom životu. Nije zanemario oružje proletarijata. Pošto je radnička klasa bila osnova proizvodnje, on je, prema filozofu, mogao da reguliše društvene procese upravo utičući na taj proces. Štrajkovi i štrajkovi su oružje proletarijata. Istovremeno, sami ljudi ne gube ono što je vrijedno što imaju, jer ne prisvajaju dodatnu vrijednost. A za kapitaliste je zaustavljanje proizvodnje oštar nož.
Znakovi proletarijata
Teoretičari su, da ne bi sumnjali da ova klasa ima poseban status, izvršili njenu punu analizu. Istaknute su njegove glavne karakteristike. Nije eksploatator. Odnosno, sloj društva koji stvara proizvod radom. Ovo drugo ne prisvaja, što mu daje pravo da utiče na društvo. Proletarijat je najznačajniji dio svake države. Njegova uloga u stvaranju materijalne osnove je tolika da ju je nemoguće isključiti ili neutralizirati. Osim toga, ova klasa jevrh napretka. On se usavršava i pomaže napretku društva. Jasno je da osoba koja će se s pravom nazvati vođom takve grupe dobija priliku da govori u ime cijelog naroda, jer će iznijeti mišljenje svoje glavne snage. Takvu osobu nazivali su "vođom proletarijata". Na primjer: za vrijeme revolucije i dalje, bio je V. I. Lenjin. Poznato svima.
Svjetski proletarijat
Pošto teoretičari izgradnje novog društva nisu pristali na polovične mjere, željeli su da ujedine radničku klasu posvuda. Pojavio se koncept svjetskog proletarijata. To su ljudi koji imaju karakteristike klase, koje nije spajalo mjesto stanovanja, već zajednička ideja. Oni su bili osnova svjetskog društva, što znači da su mogli diktirati svoje uslove za uspostavljanje reda. Nemojte pretpostavljati da je sve prošlost. Proletarijat kao klasa postoji i danas. On se donekle promenio. Osim toga, prestala je da bude ujedinjena kao prije, tokom prevrata. Međutim, sam koncept nije nestao. Ako je u vrijeme revolucije vođa svjetskog proletarijata pozivao na izgradnju komunizma u svakoj zemlji, sada se i on može pojaviti i uključiti se u okupljanje naroda. Jasno je da će ga teorija natjerati da traži sljedbenike među ljudima koji ispunjavaju gore navedene kriterije.
Moderni proletarijat
Ranije su radnici uglavnom radili rukama. Vremena su se promenila. Sada se proletarijat shvata kao potpuno drugačiji narod. Činjenica je da je proizvodnja sada prešla u fazu razvoja mentalnog rada. Ljudi koji proizvode misli itehnologije koje razvijaju industriju, ne prisvajaju dodatnu vrijednost, sada postaju proletarijat. Ko je? Naučnici i inženjeri, programeri i dizajneri. Njihov rad je trenutno najperspektivniji, napredniji. Oni stvaraju ono najvrednije u našem društvu - tehnologiju, znanje. Ne smije se pretpostaviti da je takva promjena smanjila značaj proletarijata. Upravo suprotno.
Snaga trenutne "intelektualne radničke klase"
Za početak, živimo u svijetu u kojem resursi mogu ponestati. Čak je i takva riječ izmišljena - "iscrpnost". Odnosno, ono od čega je napravljen sam "dodatni proizvod" može jednostavno nestati, jer se glavni dio modernih resursa ne nadopunjuje, ili je proces toliko spor da je čovječanstvu neprimjetan. I raste! Roba je sve više potrebna na sadašnjem nivou potrošnje. Međutim, ni on nije zadovoljan. Ispada da je svake godine sve više ljudi koji nastoje da žive što bolje. Slažem se, problem je ozbiljan. U takvim uslovima, sloj društva koji može da smisli kako da racionalno podeli postojeće resurse i stvori nove postaje najvažniji. Na te ljude cijeli svijet gleda s nadom. Moći će spriječiti mnoge katastrofe koje plaše čovječanstvo: da se riješe gladi, bolesti, ratova i tako dalje.
Dakle, proletarijat je pobijedio?
Dolazeći do modernog shvatanja radničke klase, društvo se suočava satako čudno pitanje zašto su mu potrebni kapitalisti. Upravo! Ranije su obavljali određenu korisnu ulogu - akumulirali su resurse kako bi organizirali njihovo korištenje. Sada smisao takve akcije postaje sve iluzorniji. Prije svega, morate shvatiti kako ih učiniti reproducibilnim ili prebaciti na druge izvore. To mogu učiniti samo ljudi koji proizvode mentalni proizvod. Zašto im trebaju kapitalisti? Mnogo je isplativije cijeli proces provesti od strane države koja ima društvenu ideologiju. Tako će se problemi društva rješavati pravednije, a ne konkurentski. Da li je to tačno, vreme će pokazati. A moderni proletarijat ima oružje koje je gotovo nemoguće oduzeti: talenat, obrazovanje i vještine!