Ujedinjene nacije imaju veliki broj zemalja u svom članstvu. Međutim, poslovni pregovori i prepiska ove organizacije odvijaju se samo na nekoliko specifičnih jezika. Takvi službeni jezici UN-a, čija je lista relativno mala, nisu odabrani slučajno. Oni su rezultat pažljivog i uravnoteženog pristupa.
Šest jezika
Samo nekoliko svjetskih jezika je priznato kao službeni jezici UN-a. Na njihov izbor uticali su brojni faktori, uključujući rasprostranjenost. Postoji šest službenih jezika UN-a. To uključuje, naravno, ruski jezik. Izbor u korist engleskog i kineskog je očigledan - ogroman broj ljudi širom svijeta govori ove jezike. Pored navedenih, status službenog jezika dobili su arapski, španski i francuski. Svi ovi jezici su službeni u više od stotinu zemalja širom svijeta, govori ih više od 2.800 miliona ljudi.
Istorijski trenuci
Historija službenih jezika UN-a počela je nakon završetka Drugog svjetskog rata. Povelja UN-a, zaključena u Sjedinjenim Državama 26. juna 1945., prvobitno je potpisana u pet jezičnih verzija. Među njima nije bilo arapskog jezika. O tome svjedoči i član 111. ovog dokumenta, koji također kaže da su sve kopije, bez obzira na jezik sastavljanja, autentične.
Generalna skupština je 1946. godine odobrila pravila prema kojima se tražilo da se svi jezici tretiraju jednako, te da se pet jezika treba koristiti u svim tijelima podređenim UN-u. Istovremeno, navedeni službeni jezici UN-a smatrani su službenim, a engleski i francuski su se smatrali radnim. Godinu dana kasnije, organizacija je uklonila zahtjev da službeni jezici UN-a, koji se tada sastojao od samo pet pozicija, imaju isti status u drugim organizacijama.
1968. godine ruski, jedan od službenih jezika UN-a, dobio je status radnog jezika.
1973. godine kineski je dodatno priznat kao radni jezik. Kao službeni jezik dodat je i arapski, koji je također postao radni jezik Generalne skupštine. Na taj način su svi službeni jezici istovremeno postali radni jezici.
1983. godine svih šest službenih jezika UN-a je priznalo Vijeće sigurnosti. U ovoj organizaciji su postali i službeni i istovremeno radnici.
Vrijedi napomenuti da su svi generalni sekretari UN-a imali radno znanje engleskog i francuskog jezika.
Korišćenje jezika
Službeni jezici UN-a se koriste na svim vrstama sastanaka i skupova ove najveće organizacije po svojoj veličini. Posebno se koriste tokom Generalne skupštine i sastanaka šefova učesnika Saveta bezbednosti. Gore navedeni jezici se takođe koriste tokom Ekonomskog i socijalnog vijeća.
Značenje ovog statusa je da svaka članica UN-a ima pravo da govori bilo koji od ovih službenih jezika. Međutim, to ni na koji način ne ograničava njegovo pravo na korištenje drugog jezika. Ako predstavnik neke zemlje govori jezik koji nije službeni, simultani prevodioci će prevoditi na službeni jezik. Osim toga, zadatak simultanih prevodilaca je da prevode sa jednog službenog jezika na ostalih pet.
Dokumentacija u UN
Kancelarski rad u organizaciji se takođe obavlja na svih šest jezika. Štaviše, ako je dokument preveden, na primjer, samo na četiri jezika, a ne preveden na preostala dva, onda takav dokument neće biti objavljen bez tumačenja na svim službenim jezicima. Autoritet tekstova je isti - bez obzira na jeziku na kojem su predstavljeni.
Paritet jezika
U jednom trenutku, rukovodstvo UN-a je bilo kritikovano zbog svoje sklonosti korišćenju engleskog, a samim tim i zbog nedovoljne pažnje prema drugim zvaničnim jezicima. Države članice UN-a čije stanovništvo govori španski pokrenule su ovo pitanje sa generalnim sekretarom Kofijem Annanom 2001. godine. U to vrijeme, K. Annan je objasnio takvu neravnotežu izmeđušest jezika jer budžet organizacije ne dozvoljava da se pravilno uzmu u obzir sve suptilnosti i nijanse prijevoda na svaki jezik. Međutim, primio je k znanju apel i ustvrdio da se situacija treba ispraviti obraćanjem pažnje na dovoljnu upotrebu svakog službenog jezika.
Ovaj kontroverzni momenat je razriješen 2008-2009, kada je Generalna skupština usvojila rezoluciju prema kojoj je Sekretarijatu povjeren zadatak održavanja pariteta između svih službenih jezika. Posebnu pažnju trebalo je posvetiti prevođenju informacija koje će biti puštene u javnost.
8. juna 2007. Ujedinjene nacije su donijele rezoluciju o upravljanju ljudskim resursima koji rade u njima. Istovremeno, u dokumentu je namjerno naglašena velika važnost ravnopravnosti svih 6 službenih jezika bez izuzetka.
Generalni sekretar je 4. oktobra 2010. godine pripremio izvještaj o višejezičnosti, a otprilike šest mjeseci kasnije Generalna skupština je od njega zatražila da pruži garancije da će svi službeni i radni jezici UN-a biti jednaki, da će biće im stvoreni neophodni uslovi za njihovo normalno funkcionisanje. Istovremeno, usvojena je rezolucija od strane tijela međunarodne zajednice u kojoj se navodi da se razvoj službene web stranice UN-a (u dijelu višejezičnosti) odvija sporijim tempom nego što je ranije bilo predviđeno.
specijalizirane agencije UN
Poznato je da UN imanezavisne organizacije ili institucije koje rade autonomno. Takvi odjeli uključuju, na primjer, UNESCO, Svjetski poštanski savez i druge. Naime, drugi jezici se mogu smatrati službenim jezicima u ovim nezavisnim tijelima UN-a. Dakle, u Svjetskom poštanskom savezu se koristi samo francuski jezik, on je jedini službeni. Nasuprot tome, UNESCO zvanično priznaje devet jezika, uključujući portugalski i italijanski, kao i hindi. Međunarodni fond za razvoj poljoprivrede ima samo četiri službena jezika koja koriste njegovi članovi. Ovo je arapski, španski, francuski i engleski.
Koordinator jezika
Daleke 1999. godine Generalna skupština je uputila apel generalnom sekretaru usvajanjem rezolucije kojom se traži stvaranje i imenovanje višeg službenika Sekretarijata. Ovaj zvaničnik je bio odgovoran za koordinaciju svih pitanja vezanih za višejezičnost.
Dana 6. decembra 2000. godine, Federico Riesco Chile prvi je imenovan na ovu poziciju. Sljedeći koordinator za višejezičnost bio je Miles Stoby iz Gvajane, koji je na tu poziciju imenovan 6. septembra 2001.
Shashi Tarur je 2003. godine imenovao Kofi Annan na poziciju koordinatora. Paralelno, bio je uključen i kao zamjenik generalnog sekretara zadužen za komunikacije i javno informisanje.
Trenutno kao koordinator zavišejezičnost je Kiyo Akasaka iz Japana. Baš kao i Shashi Tarur, kombinuje svoj posao sa pozicijom šefa odjela za javno informisanje.
Dani jezika
Od 2010. godine UN obilježavaju takozvane dane jezika, od kojih je svaki posvećen jednom od 6 službenih jezika UN-a. Ovu inicijativu podržava Odjeljenje za javno informisanje kako bi se proslavila jezička raznolikost organizacije, kao i stekla znanja i informacije o važnosti interkulturalne komunikacije. Svaki dan na određenom jeziku povezan je sa nekim značajnim istorijskim događajem koji se zbio u zemlji ovog jezika.
- arapski – 18. decembar je datum kada je arapski određen kao službeni jezik UN-a.
- ruski - 6. jun - datum rođenja A. S. Pushkin.
- engleski – 23. april je Shakespearov datum rođenja.
- španski - 12. oktobar se u Španiji smatra "Danom Kolumba".
- kineski - 20. april - u čast Cang Jiea.
- francuski – 20. mart je dan osnivanja Internacionale.
Paralelno sa Evropskom unijom
Evropska unija je još jedna velika višejezična organizacija koju čini nekoliko zemalja. Svaka od ovih zemalja, naravno, ima svoj jezik. Stoga u ovoj uniji postoji glavno pravilo da su svi jezici zemalja učesnica jednaki. Sva dokumentacija i kancelarijski rad treba da se čuvaju na ovim jezicima i da se urade odgovarajući prevodi. Istovremeno, kako je Unija rasla i uključivala druge države (sjeverno-skandinavske i istočnoevropske), ove nove članice nisu zahtijevale od Evropske unije da njihov jezik da službeni status, pravdajući to poznavanjem bilo kojeg od glavnih jezika. Takvi u uniji su engleski, nemački, italijanski, francuski i španski. Zaista, ovakav stav novih članova organizacije potvrđuje i činjenica da gotovo sve diplomate dobro poznaju barem jedan od navedenih jezika. Većina novih članova radije govori na engleskom. Osim toga, treba napomenuti da su u Evropskoj uniji najvatreniji pobornici višejezičnosti Francuzi.
Upotreba službenih jezika u drugim međunarodnim organizacijama
Druge međunarodne organizacije, poput onih specijaliziranih za trgovinu, sport i druge, imaju tendenciju da koriste engleski, ali uz to je česta upotreba francuskog, koji je u mnogim zajednicama zvaničan.
Međunarodne organizacije sa regionalnim opsegom uglavnom koriste jezik koji je karakterističan za njihov etnički ili vjerski sastav. Tako se arapski koristi u muslimanskim organizacijama, dok se u većem dijelu nemuslimanske Afrike kao službeni jezici koriste ili francuski ili engleski (kolonijalna prošlost je ostavila veliki utjecaj).
Želja drugih jezika da postanu zvanični u UN
Odnedavno su mnogi drugi jezici voljni da postanu zvanični svjetski jezici UN-a. Mnoge zemlje se bore za ovo pravo. Dakle, među ovim zemljama možemo izdvojiti Tursku, Portugal, Indiju i druge. Bengalski je 2009. predložen za novi službeni jezik i sedmi je jezik po broju govora. Premijer Bangladeša se založio za ovo.
Uprkos činjenici da ogroman broj ljudi govori hindi, želja indijskog rukovodstva da se ovaj jezik uspostavi kao službeni nije prihvaćena. To je objašnjeno činjenicom da je hindi veoma malo rasprostranjen po svetu, a skoro svi ljudi koji ga govore koncentrisani su u regionu ove države.
Postojao je prijedlog da se izabere esperanto kao glavni službeni jezik, koji bi zamijenio sve postojeće jezike, čime bi se smanjio trošak budžeta organizacije, štedeći na prijevodima.
