Moskovski dijalekt (moskovski izgovor, moskovski naglasak): karakteristike i primjeri

2024 Autor: Henry Conors | [email protected]. Zadnja izmjena: 2024-02-12 04:33

Kao i stanovnici bilo kojeg drugog mjesta, starosjedioci Moskovljani, naravno, imaju svoj karakterističan dijalekt, odnosno svoj naglasak, svoj izgovor i posebnosti prenošenja riječi i fraza sagovorniku. Po naznačenim osobinama, kao i po intonaciji, starinar prestonice se uvek može razlikovati od posetioca. Valjanost ove izjave bilježe ne samo Rusi, već čak i turisti koji su stigli iz inostranstva. Štaviše, moskovski dijalekt je odavno postao osnova za književni govor. Ali kako se to pojavilo i zašto se dogodilo da veliki izgovor postane simbol kulture i uzor u ruskom jeziku? Moramo otkriti istoriju formiranja moskovskog govora, kao i njegove glavne karakteristične karakteristike.

"Akanye" na ruskom

U različitim krajevima naše ogromne zemlje, uobičajeno je da se riječi koje imaju nenaglašeni samoglasnik "o" izgovaraju na različite načine. Na primjer, u glavnom gradu, kao što znate, ljudi su od djetinjstva navikli da govore “harašo”, “barada”, “malako”, “sabaka”, “karova”, “vada”. Stari stanovnici Tambova, Voronježa, Smolenska, Lipecka, Kaluge i nekih drugih regiona izgovaraju ove reči na isti način. Dok stanovnici sjevernih regija, na primjer, regije Arkhangelsk, Kostroma, Novgorod, izgovaraju ove riječi onako kako su napisane, a to su: "dobro", "brada", "mlijeko", "pas", "krava", "voda ". A po ovom načinu govora u njima se mogu razlikovati i starosjedioci nekog kraja.

Otkad se ovo dogodilo

Način "akata" je navodno došao u naš glavni grad sa juga, a usvojili su ga stanovnici nama poznatog kraja. Slične karakteristike moskovskog dijalekta postoje već nekoliko vekova, tačnije negde od kraja 14. veka. A potvrda za to se može naći u drevnim ruskim hronikama i kasnijim pisanim izvorima.

Ali Novgorodska kneževina, koja se nalazila skoro petsto kilometara od Moskve, bila je ponosna na svoju nezavisnost, pa su starosedeoci tih mesta smatrali da je ispod svog dostojanstva usvajanje govora južnjaka. Počevši od tog perioda pa do sada, postoji „govorna“granica između „okejnih“severnjaka i „bockajućeg“stanovništva Rusije, a proteže se južno od Novgoroda oko sto i po kilometara.

Od Ivana Groznog do Lomonosova

Od 14. veka počela je da se formira ruska državnost, ujedinjujući se oko Moskovske kneževine, koja je postepeno počela da se uzdiže iznad drugih zahvaljujući regionalnim, vojnim, ekonomskim i političkim dostignućima. Način akata je nastao na ovim prostorimatačno u ovo vreme. Međutim, tek tada se konačno ukorijenio i postao zaštitni znak moskovskog dijalekta. U to vrijeme nisu svi tako govorili. Čak i Ivan Grozni "okal", kao i njegova bojarska pratnja. I njihovi sljedbenici.

I tek mnogo kasnije, u 18. veku, kada je ruska književnost počela da se razvija impresivnim tempom, došlo je do pravog prekida govora. Sadržaji poznatih knjiga prenosili su se ne samo u rukopisima i štampanim izdanjima, već iu kolokvijalnom, usmenom obliku. Sve je to postavilo temelje za izgovor karakterističan za ovaj dijalekt. Ispostavilo se da je Moskva centar prave kulture, a "akanye" se prilično raširila ne samo u ovim zemljama, već i mnogo dalje. Tako su postavljeni temelji onoga što se danas obično naziva moskovski izgovor. Predstave i pozorišna umjetnost odigrale su značajnu ulogu u tome.

Tih dana je veliki Lomonosov napisao:

Moskovski dijalekt nije samo zbog važnosti glavnog grada, već ga drugi s pravom preferiraju zbog njegove izvrsne ljepote, a posebno je izgovor slova “o” bez naglaska, poput “a”, mnogo ugodnije…

Post-oktobarski period

Pre jednog veka, u Rusiji su se desile grandiozne promene. Shodno tome, promijenio se i sastav stanovništva, društvene osnove i jezik. Povećan je broj pozorišta, klubova, obrazovnih institucija. Pojavio se radio, pa televizija. Istovremeno, stare norme moskovskog dijalekta pretvorile su se u simbol idealnog pismenog jezika, neku vrstu njegovogknjiževni standard. Sličan vokalizam mogao se čuti na radiju, TV emisijama i filmovima.

Među ostalim karakterističnim karakteristikama književnog izgovora su štucanje. Moskovski naglasak sugerira nejasan izgovor samoglasnika "e", tako da postaje sličan "i". Na primjer, "proljeće" se reprodukuje kao nešto između načina na koji se ova riječ piše i "wisna".

Izgovor starog Moskve

Književni jezik se stalno razvija, a menjaju se i njegove norme. Na primjer, bake i djedovi modernih Moskovljana rekli su umjesto "slatko" - "slatko". Shodno tome, "pametno" je zvučalo kao "pametno". Sve riječi ovog tipa bile su podvrgnute sličnoj transformaciji. Ovo se smatralo pokazateljem odličnog obrazovanja i dobrih manira.

Predstavljeni način govora i danas se može čuti u pozorišnim predstavama po komadima tog vremena. I, naravno, najupečatljiviji tragovi staromoskovskog govora pohranjeni su u književnim djelima ovog doba. Ova i slične pojave nazivaju se konzervativizmom. Odumiranje jezičkih normi i njihovu zamjenu drugim treba smatrati prirodnim procesom koji se ne može zaustaviti. I ne bi trebao.

Stari dijalekti Moskve i Sankt Peterburga

Govor Peterburžana, kao i Moskovljana, oduvijek se smatrao uzorom koji treba slijediti. Kako kažu lingvisti, ova dva dijalekta se vrlo malo razlikuju. Tako malonema posebnog razloga da ih suprotstavljamo jedno drugom. Međutim, još uvijek postoje razlike u govoru Moskovljana i Peterburgera, iako se u naše vrijeme postupno brišu. Stoga treba uzeti u obzir samo neke od najkarakterističnijih od onih koje su se desile u prošlom veku.

Stari moskovski način izgovaranja reči trebalo je da kaže: kajgana, bulošna. Dok je u kulturnoj prestonici oduvek bio običaj da se prođe "h": kajgana, pekara. Ali danas u Moskvi uopšte nije uobičajeno da se tako kaže.

Stari moskovski scenski govor takođe je zahtevao da se izgovori: došš, kvasac, uzde umesto čvrstog "zh" u rečima kao što su kiša, kvasac, uzde. Pre pola veka niko u Moskvi nije bio iznenađen navikom da se umesto: „vrh“, „četvrtak“ili „prvi“reprodukuje nešto poput: vrh, četiri vrha, prvi. Što se, opet, sada uopće ne radi.

Moderni Moskovljani

Sadašnji vijek briše mnoge granice i uništava barijere između ljudi koje su postojale prije. Danas je prestonica prepuna posetilaca iz drugih regiona i zemalja, što nije moglo a da ne utiče na govor. Promenila se, kao i nedavno usvojeni izgovor, kao i način govora. Govor je dopunjen mnogim posuđenicama iz stranih jezika, posebno iz međunarodnog engleskog. Internet takođe igra značajnu ulogu u njegovom razvoju. Stoga možda neće uskoro imati smisla odvajati način govora u glavnom gradu od bilo kojeg drugog.

Šta kažu starosjedioci Moskovljani danas? Mnogi odčak tvrde da su im naviku "akata" donijeli imigranti iz drugih krajeva, ili je to priznanje kulturi sovjetskog perioda. I sami posjetioci tvrde da se Moskovljani izražavaju sporo, čak iskreno sporo, dok su samoglasnici u riječima koje koriste razvučeni do krajnjih granica. I ovo je nesumnjivo čudno, s obzirom na ludi ritam ovog grada.

sleng mladih

Svaka nova generacija je uvijek postajala manje-više revolucionarna, dodajući svoje riječi tradicionalnom jeziku. Mladost našeg vremena nije izuzetak. Rasprostranjenost slenga ovog dijela stanovništva uvelike je olakšana današnjim popularnim izvorima informacija. A žargon kojim se omladina 21. veka služi već se čuje sa slušalica mobilnih telefona, a može se videti u izobilju na forumima i društvenim mrežama. Slične riječi se koriste u filmovima, pjesmama, modernoj književnosti.

Govor moskovske omladine uvelike je dopunjen kompjuterskim slengom. Sljedeći koncepti mogu poslužiti kao primjer za to: tipkovnica - tipkovnica, vlastito mišljenje - IMHO. Slika na Internetu pored korisničkog imena obično se naziva avatar. I ima više nego dovoljno drugih takvih primjera.

Zašto nam je potreban govorni bonton

Nesumnjivo, društvo se stalno mijenja kako se razvija. A ovo je neophodan i plodonosan proces. Međutim, bitna je i civilizacijska baština, njen kulturni sloj. Uostalom, društvo koje zaboravlja svoja dosadašnja dostignuća nije u stanju da se u potpunosti razvije. Jedan od simbola kulture i model govornog bontona je ispravan moskovski govor. Još uvijek je potrebno za plodnu razmjenu informacija između visoko inteligentnih predstavnika ljudske civilizacije.

Zašto nam je potreban govorni bonton? Voditi ugodan razgovor, kako je to bilo uobičajeno u svako doba, impresionirati druge kao dobro odgojene, kulturne ljude. A to je važno ne samo za uzdizanje vlastitog "ja", već i za uspješno poslovanje, napredovanje u karijeri.